Što se dešava sa biološkim filterom kada dođe zima?

 Tijekom jeseni i kako se bliži zima temperatura vode postepeno krene padati. Kada temperatura vode padne ispod 12 °C, život u biološkom filteru postaje sve sporiji. Metabolizam usporava i bakterije (nitrosomonas i nitrobacter), više nisu tako aktivne kao ljeti. Na 5 °C možemo reći da hiberniraju i tako čekaju toplije dane. Kako se voda zagrijava tako i njihov metabolizam polako ubrzava i počinju raditi svoj posao.

Bakterije/bube koriste amonijak i nitrite, zajedno s velikom količinom kisika i karbonata, kao „hranu“ za izgradnju njihovih staničnih ćelija i multiplikaciju. Drugim riječima, one „jedu“, narastu velike, tada se podijele na dvije i proces kreće ponovno iz početka. Da bi bakterije u biološkom filteru postale potpuno aktivne, temperatura vode mora značajno porasti iznad onih 5 °C kada su krenule u „zimski san“ (12 °C i više).

Aktivnost bakterija je direktno ovisna o temperaturi vode i zato hranite ribe što rjeđe i s nisko proteinskom hranom sve dok voda ne bude dovoljno topla (>12 °C) kako bi bakterije nesmetano mogle obnoviti svoje kolonije do njihove pune veličine i maksimalne učinkovitosti.

To je ujedno i najbolji način da se izbjegnu problemi zvani „sindrom novog jezera“ što u biti znači da ribe proizvode više amonijaka i nitrita nego što biološki filter može podnijeti.

Što se točno dešava i zašto dolazi do porasta amonijaka, a nakon toga i nitrita?

U nitratnom krugu se nalaze dvije vrste bakterija/buba. One koje konvertiraju amonijak u nitrite (nitrosomonas) i one koje konvertiraju nitrite u nitrate (nitrobacter). Tijekom ljeta u jezerskoj vodi obje vrste se repliciraju dovoljno brzo tako da ne dolazi do narušavanja broja njihovih kolonija prilikom umiranja starih buba. Kolonije jednih i drugih vrlo brzo dostignu stabilnu veličinu koju diktira njihov izvor hrane (amonijak,nitriti ili karbonat) i naravno nastanjiva površina, medij u filteru. U negrijanim jezerima tijekom zime te bakterije ne umiru potpuno. Veličina kolonije će se nešto smanjiti iz razloga što hladna voda uzrokuje da bakterije doslovno stanu sa multipliciranjem. Ali odumiranje se nastavlja. Stare umiru.

Zato u proljeće kada se ribama počinje vraćati apetit, kolonije obje vrste bakterija su smanjene veličine i rast će se vrlo sporo. Sve dok je voda relativno hladna. Svi mi tada vrlo često dolazimo u iskušenje da bacimo hrane u jezero. Izazov je dati ribama hrane samo tek onoliko malo da nešto pojedu. Tu treba bit dosljedan.

Zašto?

Iznenadno povećanje količine hrane dane ribama će dovesti do toga da će ribe proizvesti velike količine amonijaka koje kolonije bakterija/buba neće biti u mogućnosti odmah obraditi. Dogodit će se to da će se prva grupa bakterija gostiti sa svim tim amonijakom i multiplicirati se sve dok god imaju hrane (amonijaka). Kao posljedica toga doći će do naglog rasta nitrita, njihovog „otpadnog“ proizvoda. Tijekom tog perioda, druga grupa bakterija (nitrobacter) će u početku imati vrlo malo hrane na raspolaganju.

Kako se amonijak konvertira u nitrite, biti će sve više i više dostupne „hrane“ i (nitrobacter) bakterije će se početi multiplicirati sve dok ne iskoriste sve nitrite.                                                                               

Nitrobacter bakterije se multipliciraju puno sporije nego što je slučaj kod nitrosomonas bakterija i samim time konverzija nitrita u nitrate traje puno duže od konverzije amonijaka u nitrite.

U praksi to znači da imamo relativno veliku količinu amonijaka koju će relativno brzo zamijeniti velika količina nitrita koji će u vodi egzistirati puno duže pošto treba puno više vremena da se nitriti konvertiraju u nitrate.  

Amonijak i nitriti su jako štetni za ribu. U visokom koncentracijama pogubni.

Nitrat je puno manje štetan i laički rečeno, hrana je za algu.

Drugi problem, osim što će naškoditi ribama, ako količina nitrita bude prevelika usporit će multipliciranje bakterija i rast kolonija. Tako da će biti potrebno puno više vremena da se količina nitrita smanji i ribe će duže patiti. Jedna od štetnih posljedica za ribe je ta da velika količina nitrita u vodi ometa način na koji se kisik prenosi njihovim tijelom. Nitrit reagira sa hemoglobinom i mijenja ga u methemoglobin. Methemoglobin ne može prenositi kisik tijelom ribe. Methemoglobin je smeđ i to će uzrokovati da će škrge biti smeđe boje, a ne crvene kao inače. Krv postane smeđe boje. U teškim slučajevima trovanja nitritom riba se može ugušiti i ako se nalazi u jako aeririanoj vodi.

Najsigurniji način da izbjegnemo velik rast amonijaka i nakon njega nitrita:

-          u proljeće u početku jako rijetko hranimo ribe, ogotovo pri niskim temperaturama vode.

-          Redovno testiramo vodu. Ako treba i svaki dan. Ako se pojavi iznenadni porast količine amonijaka, potrebno je reducirati hranjenje još više. Količina amonijaka će se smanjiti, ali će je zamijeniti porast količine nitrita.

Nastavite hraniti minimalno ili čak i prekinite hranjenje sve dok se količina nitrita ne smanji. Količinu amonijaka i nitrita u proljetnom periodu možemo držati pod kontrolom redovitom izmjenom 10 – 20 % vode. Ove izmjene vode neće usporiti dozrijevanje bio filtera. Dokle god u vodi ima amonijaka ili nitrita bakterije/bube će se multiplicirati. Dovoljne su male količine da se bakterije pokrenu.

Kako bi biološki filter, samim time i ribe, bio u dobroj kondiciji u ovim zimskim danima preporučljivo je instalirati grijače za vodu. Održavanjem temperature vode što bliže 12 °C bakterije u filteru će biti donekle aktivne i u proljeće će puno ranije startati punim kapacitetom. To ujedno znači i manje stresa, bolesti i problema za ribe. Zdravije, veće, ljepše i veselije ribe.

Ako nemate mogućnosti priuštiti si grijač za vodu, pred zimu kada očistite filter, pumpu podignite u gornju zonu i ostavite je u radu. Na taj će način ipak nešto bakterija u filteru preživjeti zimu. Ovisi kako imate izveden povrat vode u jezero, ali možete dozvoliti da ga prekrije led. Led je ujedno i izolator i štiti vodu od hladnog vjetra, a kisik i izmjena plinova će se odviti u filteru. Osim prekrivanja jezera folijom postoje i druge razne mogućnosti koje mogu pomoći da riba lakše prezimi. A najviše im možete pomoći vi sami.

Hvala na pažnji!

Tomislav Vidalin

*Informacije iznesene u tekstu dobivene su:

-          temeljem proučavanja stručne literature

-          autorovog dugogodišnjeg iskustva u profesionalnom radu sa raznim načinima obrade i    pripreme vode

-          dugogodišnjim bavljenjem ovim lijepim hobijem.